Nastavlja se crna serija u godini velikog jubileja, 100 godina postojanja FK „Vojvodina“. Nakon Vujadina Boškova, Ivice Brzića i Petra Nikezića, još jedno prepoznatljivo ime i legenda Kluba, otišlo je na večni počinak .
Ilija Pantelić je rođen u selu Kozice kod Banja Luke 2. avgusta 1942. godine. Fudbalom je, malo je poznato, počeo da se bavi nakon što je prethodno bio odličan rukometaš. Odrastao je u banatskom selu Novi Kozarci u koje je njega i njegovu porodicu doneo jedan od „vozova bez voznog reda“. Tu je i načinio svoje prve fudbalske korake između dve stative. Talentovani momak ubrzo je na sebe skrenuo pažnju i prešao u juniorski tim BAK-a iz Bele Crkve 1958. godine. Put ga zatim vodi u somborski Radnički.
U istoriji Radničkog iz Sombora ostaće upisan kao jedini igrač koji je igrao za mladu reprezentaciju Jugoslavije, a da pri tom, nije prešao u neki veći klub.
U periodu između 1961. i 1969. godine nastupao je za Vojvodinu, kada je ona osvojila prvu od dve titule šampiona države. Za „crveno-bele“ je odigrao 348 zvaničnih utakmica, od čega 176 u prvenstvu, i uspeo da postigne čak 11 golova.
Zanimljivo da je Pantelić na utakmici protiv zagrebačke Trešnjevke u Novom Sadu postigao tri gola sa bele tačke, a na utakmici protiv Atletika iz Madrida postigao gol iz igre, što je nezabeležen slučaj u istoriji Kupa evropskih šampiona!
Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je osamnaest utakmica, a ostaće zabeleženo da je bio na golu reprezentacije na finalnim utakmicama prvenstva Evrope 1968. godine protiv Italije (1:1 i 0:2). Odigrao je i tri utakmice za mladu i dve za „B“ reprezentaciju Jugoslavije.
Često je isticao da mu je najviše u karijeri žao što je, do kraja priprema reprezentacije Jugoslavije za Olimpijadu u Tokiju, 1964. , bio prvi golman, a dan pre polaska u Japan, na volšeban način, izostavljen sa spiska putnika za Japan.
Nakon Vojvodine, fudbalsku karijeru je nastavio u Francuskoj, gde je proveo osam godina i za to vreme odigrao preko 400 utakmica u dresu Rasinga iz Pariza, Olimpika iz Marselja, Bastije sa Korzike i Pari Sen Žermena iz Pariza, u kojem je bio SVE – igrač, kapiten i trener ekipe. Osvojio je duplu krunu Francuske – kup i prvenstvo. Retko koji fudbaler onog vremena mogao je da se pohvali da je bio saigrač i prijatelj sa takvim veličinama kao što su : Rejmon Kopa, Johan Krojf, Pele, Josip Skoblar i mnogi drugi.
Ilija je bio veliki igrač, još veći čovek, ali i neko ko je voleo boemski život. Dok je igrao u Francuskoj družio se sa najvećim imenima tadašnje svetske filmske umetnosti : Brižit Bardo, Alenom Delonom i naročito, Žan Pol Belmondom.
Nakon završetka karijere vratio se u Novi Sad, u svoju Vojvodinu, gde je započeo trenersku karijeru. Mnogi veliki igrači koji su ostvarili zavidne inostrane karijere, rasli su pod dirigentskom palicom Ilije Pantelića. Pomenimo samo neke : Miodrag Pantelić, Goran Šaula, Ljubiša Dunđerski … Nakon okončane trenerske karijere Panta je postao i direktor škole koja danas sa ponosom nosi njegovo slavno ime.
Ilija Pantelić danas nije došao na posao ….
Spavaj mirno Panto ….dočekao si taj Kup o kome si celog života sanjao.