Vojislav Gajić, Bane Krstić i Dragoljub Zbiljić

 

Potpredsednik Skupštine FK Vojvodina Stevan Lalošević izjavio je da će se klub u budućnosti boriti za primat u srpskom fudbalu, a dolazak nove uprave na čelo kluba slikovito je opisao kao “izalazak iz tunela u kojem se Vojvodina godinama nalazila”.

Navijači Vojvodine poslednjih dana imaju mnogo razloga za zadovoljstvo. Njihova ekipa igra odlično i posle devet kola zauzima prvo mesto na tabeli Super lige. Šef stručnog štaba Nenad Lalatović, koji ima velike zasluge za odlične rezultate u ovoj sezoni, potvrdio je da će ostati na klupi crveno-belih bar do juna sledeće godine. Pored svega toga, Voša je juče lako i ubedljivo eliminisala Bežaniju u 1/16 finala Kupa Srbije i tako napravila prvi korak ka željenom trofeju u ovom takmičenju.

Sve to svakako raduje i Stevana Laloševića, potpredsednika klupske Skupštine i dugogodišnjeg funkcionera kluba, čiji je navijač postao još u ranoj mladosti. On je na slikovit način opisao kako vidi trenutno stanje u klubu, osvrćući se na pojedine kritike i citirajući reči legendarnog Vujadina Boškova.

– Bez ulaženja u fudbalsku struku za koju nisam kompetentan, nekima, koji su mislili da su gledajući utakmice ušli u suštinu fudbalske igre, naš proslavljeni as Vujadin Boškov na najbolji način je odgovorio rečima da je i njegov otac gledao u sijalicu 40 godina, pa opet ništa nije znao o električnoj energiji. Toliko o tim fudbalskim „stručnjacima“ – kaže Lalošević.

Kao potpredsednik klupske Skupštine, kako gledate na nedavne promene u rukovodstvu FK Vojvodina?

– Moja definicija aktuelnog stanja u klubu jeste to da se ovde ne radi o pojavi svetlosti na kraju tunela, već na konačnom izlasku iz njega na svetlost dana i to u svim oblastima klupskog života. Tako ja gledam na celinu promena koje pred sebe postavlja klupsko rukovodstvo na čelu sa predsednikom Vojislavom Gajićem. Više godina smo sarađivali u klubu i uverio sam se u njegovu posvećenost i veliku želju za uspehom. Zato verujem da će u poverenom mandatu, zajedno sa svojim saradnicima, uspešno rukovoditi klubom. Posebno bih želeo da istaknem poslovni deo kluba kojim rukovodi Dragoljub Zbiljić. Reč je o poznatom i priznatom privredniku, koji je sebi i svojim saradnicima visoko podigao „lestvicu“, čime je pomerio ciljeve prema najvišem nivou. Klub će se boriti za primat u srpskom fudbalu, a ukoliko neko bude bolji, sportski ćemo to priznati i uputiti im iskrene čestitke. Dugačak spisak eminentnih sponzora okupljenih oko Dragoljuba Zbiljića garantuje dobar ekonomski položaj kluba, bez kojeg nema uspeha. Već na početku rada novog rukovodstva, vidi se koji će biti pravci klupske politike, a koje ja apsolutno podržavam.

U prethodnom periodu, obavljen je jedan deo radova na rekonstrukciji stadiona „Karađorđe“, koji uskoro treba da bude na još višem standardu?

– Klub duguje veliku zahvalnost Gradu Novom Sadu, a posebno gradonačelniku Milošu Vučeviću na tome što je stadion renoviran u skladu sa zahtevom UEFA i što gledaoci imaju odgovarajući komfor.

Kao dugogodišnji član kluba, sigurno pamtite mnoge važne momente iz klupske istorije?

– Želim da istaknem i one organizacije i pojedince koji svakodnevnim beleženjem svih značajnih događaja u klubu zapravo stvaraju građu za klupsku istoriju. Veliki doprinos na afirmaciji sporta uopšte, a posebno našeg kluba, ima list Dnevnik na čelu sa direktorom Dušanom Vlaovićem, zatim RTV sa Lazom Bakmazom kao dokazanim prijateljem Vojvodine, kao i Borivoje Mirosavljević, koji je nenadmašan u tome da slikom i rečju dočara atmosferu tako da čitalac ima utisak kao da je prikazan događaj lično doživeo. Oni su garancija da dostignuća kluba nikad neće pasti u zaborav.

Dobrim rezultatima i sveukupnim delovanjem kluba, i Vošina publika se polako u sve većem broju vraća na „Karađorđe“, koji je postao potpuno bezbedan za sve gledaoce. Dok na severu oni najverniji pesmom pružaju podršku igračima, na zapadu i istoku se sve češće mogu videti roditelji sa decom u dresovima Vojvodine?

– Klupsko rukovodstvo mora da pomaže i usmerava mlade ljude koji predstavljaju vrlo značajan segment kluba. Treba im pomoći da se ponovo omasove i tako još više pomognu igračima na terenu, jer je uz njihovu podršku sve lakše. Novo rukovodstvo u klubu poseban akcenat stavlja upravo na te mlade ljude i pomaže im u vidu stipendija, tako što unapređuje omladinsku školu „Ilija Pantelić“. Shvatili su taj zadatak kao trajni, a time će se na pravilan način izgrađivati sadašnje i sve nove generacije navijača.

Za to je svakako potrebna i promena fudbalske svesti u Srbiji?

– Patriotizma nikad dosta. Mi danas reprezentaciju više gledamo kroz prizmu klupskih interesa, a ne kao nacionalno i patriotsko pitanje. Činjenica je da klubovima nedostaje onaj lokalni, fudbalski patriotizam. Naša dva proslavljena kluba u celoj zemlji igraju u atmosferi domaćina, dok u inostranstvu igraju kao gosti u svakom smislu te reči i nenaviknuti na to, tamo nemaju većih uspeha. To znači da postojeća situacija ni njima zapravo ne odgovara. Ostali klubovi, upravo zbog nedostatka lokalnog fudbalskog patriotizma, nemaju veći broj gledalaca i navijača, a kada im u goste dolaze malo pre spomenuti klubovi, oni se osećaju kao gosti. U svim fudbalski razvijenim zemljama, lokalni sportski patriotizam je veoma izražen, a to je ono što privlači publiku i donosi kvalitet. Ovakvi odnosi će se teško menjati, ali se na tome mora raditi. Prvo u okviru porodice treba usmeravati svoju decu, zatim to činiti i u sportskim klubovima, a na kraju je potrebno i usmeravanje šire društvene zajednice na sredinu u kojoj živimo – rekao je Lalošević.