Radomir Krstić ili Krstić I, kako su njegovo prezime novinari najčešće pisali u izveštajima sa utakmica,  rođen je u selu Begeč nadomak Novog Sada 23. oktobra 1927.
Ovo malo mesto u svetu  postalo je poznato  po tome što su iz njega potekli mnogi  fudbalski velikani  od kojih pored čika Krleta, svakako moramo pomenuti najveće ime jugoslovenskog, srpskog, vojvođanskog i novosadskog fudbala-Vujadina Boškova.
Radomir Krstić je počeo da igra fudbal  kao 12-godišnjak 1940. godine u najmlađim kategorijama Vojvodine, takozvanim „patuljcina“. Godine okupacije proveo je u svom rodnom mestu gde je nastupao za ekipu begečke  Bačke. Od maja 1944. do maja 1945 bio je interniran u radni logor, a nakon završetka ratnih dejstava i konačnog oslobođenja zemlje  pristupio je fudbalskom klubu Vojvodina.

Dve godine kasnije,  1947.  beleži svoj debitantski nastup u prvom timu „crveno-belih“ na mestu levog krila. Radomir Krstić je crveno-beli dres  oblačio na  678 zvaničnih utakmica i taj podatak ga uz činjenicu da je celu karijeru proveo u Vojvodini,  stavlja na prvo mesto u istoriji kluba. Rekord koji će večito ostati upisan uz njegovo ime jer teško da možemo verovati u mogućnost da neki igrač ikada dostigne i prestigne čika Krleta u broju odigranih utakmica za Vošu.  Na večitoj klupskoj listi strelaca Krstić drži treću poziciju sa postignutih 269 golova,  odmah iza nenedmašnih  Todora Veselinovića i Zdravka Rajkova. Pomenimo na kraju  i dva nastupa za „B“ reprezentaciju Jugoslavije.

Uporedo sa aktivnim igranjem redovno se školovao pa je uz Višu pedagošku završio i  Višu trenersku školu. U ono vreme česti su bili primeri (posebno kod fudbalera Vojvodine) da su igrači bili intelektualci u pravom smislu te reči.

Nakon završetka igračke karijere Radomir Krstić  se otisnuo  u trenerske vode, a potom je veliki deo svog radnog veka proveo kao rukovodilac u raznim fudbalskim telima.
Od 1959. radio je kao trener u Vojvodini, da bi 1962. postao selektor omladinske reprezentacije Fudbalskog saveza Srbije. Na mestu tehničkog  direktora  Vojvodine bio je od 1964 do 1967.  kada je postao direktor kluba. Član stručnog saveta  Fudbalskog saveza Srbije bio je u periodu  1964-67. , a generalni sekretar iste organizacije od 1968 do 1976. Do odlaska u penziju 1987 obavljao je funkciju sekretara Fudbalskog saveza Vojvodine.
U  Fudbalskom savezu Jugoslavije je od 1961. bio član, kasnije i predsednik Omladinske komisije, zatim član Stručnog saveta, član Izvršnog odbora i predsednik Komisije za mali fudbal.
Kao član stručnog štaba omladinske reprezentacije Jugoslavije  na Evropskom prvenstvu u Rumuniji osvojio je srebrnu medalju, a  1987. bio je vođa puta omladinske selekcije Jugoslavije na Svetskom fudbalskom prvenstvu u Čileu.
Čuveni „Čileanci“ predvođeni selektorom Mirkom Jozićem tada su Jugoslaviji doneli titulu svetskog prvaka !!!
Jedno od najcenjenijih priznanja kod nas, „Spartakovu nagradu“ dobio je 1986. godine.

Radomir Krstić danas kao penzioner živi u Novom Sadu. Uprkos poznim godinama nekadačnje vihorno levo krilo odlično se drži pa je čest gost je u klubu svoje mladosti, ne propušta ni jedan memorijalni kadetski turnir „Stevan Nešticki“, a prošle godine pripala mu je čast da zvanično otvori prvi međunarodni dečiji fudbalski festival „Vojvodina Joma Kup“.