Fudbalski klub Vojvodina ove godine po 40. put organizuje memorijalni turnir u čast legendarnog Stevana Neštickog.

U čast sećanja na tragično preminulog člana prve šampionske generacije, od 12. do 14. juna, na stadionu „Karađorđe“ učestvovaće mlađi kadeti (uzrast do 16 godina) fudbalskih klubova Vojvodina, Crvena zvezda, Partizan, Osijek, Ferencvaroš i Politehnika iz Temišvara.

Jedan od onih koji su svesni značaja, veličine ovog turnira i očuvanja tradicije i sećanja na Stevana Neštickog je i Mićo Vranješ, nekadašnji igrač, a sadašnji skaut Vojvodine.

Kakva su Vaša sećanja na ovaj turnir, šta je ono što najviše pamtite?

– Kako ne bih pamtio, imao sam tu čast i privilegiju da dva puta učestvujem na turniru „Stevan Nešticki“. Ako se dobro sećam, jednom smo ga osvojili, drugi put smo u finalu izgubili od Crvene zvezde. Ja sam prethodno bio na nekom mini Evropskom prvenstvu u Italiji i stigao sam pred finale. Vrlo dobro se sećam da je u ono vreme, taj turnir bio izuzetno jak, ako ne i najjači na prostoru bivše države.

Koliko je Vama tada, i Vašim saigračima, ali i rivalima u to vreme, značilo učešće na takvom turniru?

– U to vreme bilo je kategorijskih turnira i nije ih bilo ovoliko kao danas. Znalo se da je najjači pionirski turnir koji je bio u futoški, koji je okupljao najjače klubove. U moje vreme, turnir „Stevan Nešticki“ je bio omladinski, ubedljivo najkvalitetniji u tom uzrastu. Učestvovalo je osam ekipa i to su uvek bili u najjači timovi. Turnir je bio stvar prestiža, okupljao je klubove koji su imali vodeće i najuspešnije omladinske škole kao što su Hajduk, Voša, Partizan, Zvezda, Željo, Olimpija, Podgorica…

Koliko je važno da Vojvodina neguje tradiciju održavanja ovog turnira već 40 godina?

– Kao i svaka druga tradicija te vrste, nažalost koja je nastala tragičnom nesrećom naše legende kluba, ipak, lepo je da se sećanje na Stevana Neštickog održi i prenese novim generacijama. Vojvodini je uvek bilo važno da čuva te tradicionalne vrednosti. Organizacija jubilarnog 40. po redu memorijala dokazuje koliko Voša čuva i poštuje sećanje na svoje legende.

Vojvodina je doživela velike promene pred početak nove sezone, kakva su Vaša očekivanja pred narednu godinu?

– Po mom iskustvu, svaka promena u FK Vojvodina donosi dosta toga pozitivnog. Sa eminetnim i dokazanim sportskim radnikom i uspešnim biznismenom koji se dokazao na više polja, Vojvodina je dobila predsednika sa kojim će ići prema napred. On je dokazao da odgovorno vodi svoju firmu, dokazao je da razume kako sport funkcioniše rukovodeći Odbojkaškim klubom Vojvodina i mi svi u klubu osećamo od prvog dana tu pozitivnu energiju koja je bilo potrebna. Pored predsednika Zbiljića, došao je i dokazan sportski direktor Jovanović, koji je radio niz godina u Radničkom, a za trenera je postavljen Milan Rastavac, čovek koji je dete Vojvodine, nekadašnji kapiten omladinca, a kasnije pomoćnik u prvom timu. Radio je i skauting za nacionilni tim, a dugo je radio i u inostranstvu. Čim se neko zadrži toliko dugo u inostranstvu, to znači da poseduje kvalitet i kontinuitetet. Siguran sam da će Vojvodina napraviti iskorak na svim nivoima, i sa sportskog i sa organizacionog aspekta.