U velikoj svečanoj sali „Master“ centra, danas je održana komemoracija povodom smrti člana Skupštine i nekadašnjeg predsednika FK Vojvodina Dragoljuba Samardžića.

U prisustvu porodice, prijatelja, rukovodstva FK Vojvodina na čelu sa predsednikom Dragoljubom Zbiljićem, gradonačelnika Novog Sada Milana Đurića, predstavnika Fudbalskog saveza Vojvodine na čelu sa predsednikom Draganom Simovićem, igrača i članova stručnog štaba Vojvodine, kao i medija, evocirane su uspomene i odata poslednja počast čoveku koji će zauvek ostati u sećanju svih nas koji smo deo FK Vojvodina, Grada Novog Sada i čitave fudbalske Srbije.

Prisutnima se najpre obratio član Upravnog odbora FK Vojvodina Petar Đurđev.

– Dragoljub Samardžić je svoj život vezao za uspehe i tradiciju našeg voljenog kluba. Kao što dobro znamo, on je jedan deo igračke karijere proveo u Vojvodini, a koliko je zapravo voleo naš klub pokazuje i da je čak u 35 navrata bio u Organizacionom odboru memorijalnog turnira „Stevan Nešticki“. Kao što znamo, taj turnir je jedan od najprestižnijih i od velike posebnosti za naš klub, a Dragoljub Samardžić je uvek volonterski bio spreman da pomogne i tako pokaže svoju ljubav prema Vojvodini. Takođe, on je bio i 10 godina u komisiji omladinske škole i da je pomogao kada su se stvarali ti svi vrsni asovi koji su prošli kroz našu akademiju u osamdesetim i devedesetim godinama. Jedan deo svoje karijere proveo je u Holandiji, a i tokom tog perioda pomagao je svojoj Vojvodini. Svima nam je u sećanju i čuvena utakmica kada je veliki Ajaks, kasnije šampion Evrope, tada jedva pobedio našu Vošu rezultatom 4:3, a u svemu tome, sa nama je uvek bio i naš Dragoljub. I u onim teškim momentima koji svaki veliki klub prođe u nekom trenutku i kada je bila neophpodna finansijska konsolidacija, i tada je bio član Upravnog odbora, a onda je došla i ta čudesna noć u Nišu, 2020. godine kada smo protiv svega uspeli da osvojimo Kup Srbije. Nakon toga je on postao i predsednik kluba. I ja ga se sećam uvek, kada sam dolazio u FC „Vujadin Boškov“ kako je sedeo u svojoj kancelariji i sa gomilom papira oko sebe i pokušavao da reši svaki problem. To su bili ti neki nevidljivi trenuci, koji ne mogu nekada da vide igrači ni navijači, a to sve nosi jedan ogroman teret i breme, a on je činio sve da jedan ovako veliki klub stane na noge i nastavi normalno da funkcioniše. Sve je to gospodin Samardžić nosio na svojim plećima, ne opterećujući druge. Imao sam tu čast da imamo izuzetan prijateljski odnos i mogu da kažem da je on znao šta je Vojvodina i koliko je ona velika. Da je više od jednog običnog sportskog kluba, od 11 igrača koji izlaze u crveno-belim dresovima na teren, već da je ostavila dubok trag na naš, ali i na evropski fudbal, što pokazuje danas i startna postava naše reprezentacije na Svetskom prvenstvu. Nebrojano puta smo, on i ja zajedno, nažalost, ispratili brojne velikane našeg kluba koji su nas napuštali tokom prethodnih godina i nisam mogao ni da zamislim ovaj dan, kada on neće sedeti ovde pored mene, ali volja Gospodnja je bila takva da je njegov ovozemaljski život završen, ali njegova dela i ono što je ostavio Vojvodini ostaće zauvek zapamćeno – rekao je Petar Đurđev.

Dragoljub Samardžić je bio izuzetan sportski radnik, što je pokazao ne samo u FK Vojvodina, već obavljajući funkcije i u Aeroklubu Novi Sad, te kao prvi čovek Saveza sporta Opštine Inđija, kao i potpredsednik Fudbalskog saveza Vojvodine, u čije ime se obratio Dragan Simović.

– Na prste jedne ruke mogu se nabrojati izuzetni ljudi koji su imali ovako velike karijere poput Dragoljuba. Retki su oni koji su čitav svoj život posvetili jednom klubu i u njema bili na skoro svim mogućim funkcijama. Dragoljub je i kao igrač i kasnije kao fudbalski radnik pomogao Vojvodini i to na jedan izuzetan i kvalitetan način. Osvojiti titulu sa Vojvodinom u onoj ligi SFRJ u kojoj su igrali Crvena zvezda, Partizan, Dinamo, Hajduk je zaista svojevrsna senzacija. Kasnije ga je karijera odvela u Rad, pa holandski Viljem, da bi se potom ponovo vratio u svoju Vojvodinu i posvetio joj niz godina, kao sportski direktor, a potom i u Izvršnom odboru i kao član Skupštine i predsednik, što je bio vrhunac njegove karijere fudbalskog radnika. I sami ste svedoci da takvih u našem fudbalu, pa i u regionu, nema mnogo. Ja sam imao zadovoljstvo da proteklih nekoliko godina sarađujem sa njim u Fudbalskom savezu Vojvodine i on je uvek želeo da se aktivno bavi problemima, a ne da bude samo formalni učesnik. On je jedan od začetnika ideje koju pokušavamo da realizujemo, a to je izgradnja kuće fudbala u Vojvodini. Uvek je bio pun snage, entuzijazma, volje i želje za uspehom. Hvala gospodine Samardžiću na svemu što ste uradili za Vaš klub, Savez i fudbal na ovim prostorima – rekao je Dragan Simović.

Za kraj, u ime porodice Samardžić, obratio se i njegov sin Vladimir.

– U ime svoje porodice želim svima da se zahvalim na komemoraciji u čast našeg Dragoljuba. Meni je izuzetno teško da se oprostim od oca i svog najboljeg prijatelja. Njegov odlazak nas je sve iznenadio, ali izgleda da ljudi poput njega i odlaze tako munjevito, viteški. On je bio veliki čovek. Voleo je fudbal, i baš smo gledajući ga i proveli naš poslednji susret. Mogu da mu se zahvalim na svemu što je uradio za mene, da mi pomogne i izvede na pravi put. Neka mu je večna slava – poručio je sin Dragoljuba Samardžića, Vladimir.

Sahrana Dragoljuba Samardžića obaviće se danas u 15 časova na Novom groblju u Novom Sadu.